Ti koja imaš nevinije ruke (Vesna Parun)

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

i koja si mudra kao bezbrižnost.

Ti koja umiješ s njegova čela čitati

bolje od mene njegovu samoću,

i koja otklanjaš spore sjenke

kolebanja s njegova lica

kao što proljetni vjetar otklanja

sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce

i tvoja bedra zaustavljaju bol,

ako je tvoje ime počinak

njegovim mislima, i tvoje grlo

hladovina njegovu ležaju,

i noć tvojega glasa voćnjak

još nedodirnut olujama. 

Onda ostani pokraj njega

i budi pobožnija od sviju

koje su ga ljubile prije tebe.

Boj se jeka što se približuju

nedužnim posteljama ljubavi.

I blaga budi njegovu snu,

pod nevidljivom planinom

na rubu mora koje huči. 

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću

ožalošćene pliskavice.

Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri

neće ti učiniti zla.

I žedne zmije koje ja ukrotih

pred tobom biti će ponizne. 

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah

u noćima oštrih mrazova.

Neka te miluje dječak kojega zaštitih

od uhoda na pustom drumu.

Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah

svojim suzama. 

Ja ne dočekah naljepše doba

njegove muškosti. Njegovu plodnost

ne primih u svoja njedra

koja su pustošili pogledi

goniča stoke na sajmovima

i pohlepnih razbojnika. 

Ja neću nikad voditi za ruku

njegovu djecu. I priče

koje za njih davno pripremih

možda ću ispričati plačući

malim ubogim medvjedima

ostavljenoj crnoj šumi. 

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

budi blaga njegovu snu

koji je ostao bezazlen.

Ali mi dopusti da vidim

njegovo lice dok na njega budu

silazile nepoznate godine. 

I reci mi katkad nešto o njemu,

da ne moram pitati strance

koji mi se čude, i susjede

koji žale moju strpljivost. 

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

ostani kraj njegova uzglavlja

i budi blaga njegovu snu! 

Vrijednost jednog osmijeha

Jedan osmjeh ne košta ništa ,
a donosi mnogo.
Obogaćuje onoga koji ga prima,
a ne osiromašuje onoga koji ga daruje.
Ne traje dulje od jednog trena,
a sjećanje na nj ponekad je vječito.
Nitko nije tako bogat da bi mu osmijeh
bio nepotreban.
Nitko nije tako siromašan da ga ne bi mogao dati.
Stvara radost u kući;
potpora u poslovanju;
osjetljiv je znak dubokog prijateljstva.
Jedan osmijeh pruža odmor u umoru;
obnavlja hrabrost u malodušnosti;
pruža utjehu u žalosti;
prirodni je lijek u svakoj patnji.
Ali je dobro koje se ne može nabaviti , niti pozajmiti,
niti ukrasti; jer osmijeh vrijedi
samo u času kada se daruje.
Ako ponekad susretnete nekoga tko nam
ne uzvrati očekivani osmijeh, budite
velikodušni pa mu dajte svoj osmijeh
jer osmijeh nije nikome toliko potreban
kao onome koji ga ne zna dati drugima.
( P. Faber )

 

Što je ljubav

Grupa istraživača zadala je djeci od 4-8 godina jedno pitanje: “Što je to ljubav?“ Odgovore koje su dobili bili su opširni i duboki. Nitko se nije nadao takvim objašnjenjima.

Kad je moja baka dobila artritis više se nije mogla naginjati i lakirati nokte na nogama. Pa je moj djed preuzeo taj dio posla na sebe, čak i kad je sam dobio artritis nije prestao. To je ljubav!– Rebecca, 6 godina

Kad te netko voli on na poseban način izgovara tvoje ime. I ti znaš da je tvoje ime sigurno kada se nalazi u njegovim ustima– Bill, 4 godine

Ljubav – to je kad ideš nekamo jesti i daješ nekome veći dio svojih prženih krumpirića ne tražeći ništa zauzvrat.– Daisy, 6 godina.

Ljubav – to je kad se smiješ čak i kad si umoran. – Terry, 4 godine.

Ljubav – to je kad moja mama radi kavu mom tati te otpije gutljaj, prije nego mu da šalicu, da se uvjeri da je kava finog okusa.– Danny, 7 godina.

Ljubav – to je kad kažeš dečku da ti se sviđa njegova košulja i onda je on nosi svaki dan. – Nancy, 7 godina.

Ljubav – to je kad ti tvoj mali psić liže lice, čak i onda kad si ga ostavio samog cijeli dan.– Mary-Ann, 4 godine.

Kada voliš nekoga, tvoje trepavice se cijelo vrijeme spuštaju i podižu, gore-dolje, a ispod njih vidiš samo svijetle zvijezde.– Caren, 7 godina.

Ljubav – to je kad mama vidi tatu u kupaoni i ne misli da je to ružan prizor. – Mark, 6 godina.

Ako ne voliš, ni u kojem slučaju ne smiješ govoriti “volim te”. Ali ako voliš onda to moraš stalno ponavljati. Ljudi zaboravljaju.– Jessica, 8 godina.

 I, na kraju – autor Leo B., jednom je objasnio smisao ovakvog istraživanja. Njegov cilj je bio pronaći najpažljivije dijete. Pobjednik je bilo četverogodišnji dječak, čiji je stari susjed nedavno ostao udovac. Vidjevši da starac plače, dječak je ušao u dvorište, popeo mu se u krilo i jednostavno je tamo sjedio. Kada ga je majka upitala što je rekao susjedu, dječak je odgovorio: “Ništa. Samo sam mu pomogao plakati"

Poslovice o ljubavi

Nije se teško zaljubiti,

nego je to teško reći.

(Alfred de Musset)

Od svih istina

najdublje su i

najtrajnije istine srca.

(Antun Barac)

Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti.

Biti zaljubljen je određeno stanje;

voljeti je čin.

Stanje podnosimo,

za čin se odlučujemo.

(Denis de Rougemont)

Upravo zato što je tako topao,

osmijeh je ljepši od bilo kojeg

cvijeta na svijetu.

(Henryk Wiegeland)

Ljubav je staklo koje se lomi

ako ga čovjek primi suviše

nesigurno ili suviše čvrsto.

(Ruska poslovica)

Nije dovoljno ljubav posaditi,

treba je i zalijevati.

(Njemačka poslovica)

Kome se ljubav smije,

taj poznaje samo šalu i radost.

(Finska poslovica)

Ljubav, vjernost, vjera i pravda otišli su na spavanje

kad se probude na svijetu će sve biti bolje.

(Nizozemska poslovica)

Gdje je jedna ljubav, tamo drugoj mjesta nema.

(Turska poslovica)

Samo onda istinski volimo kad

više nemamo potrebe da to kažemo.

(Engleska poslovica)

Srce ima svoje pameti,

koja ne poznaje pamet.

(Blaise Pascal)

Ljubav je igra za dvoje

u kojoj oboje mogu pobijediti.

(Eva Gabor)

Tko nije nestrpljiv, nije zaljubljen.

(Talijanska poslovica)

Jezik ljubavi nalazi se u očima.

(Phineas Fletcher)

Mirišem je kao cvijet

Mirišem je kao cvijet:
miris čist i drag.
I znam da mogu sve u životu, s njom.
Držim je na rukama i njišem je polako,
polako, da je odvojim od svijeta,
od straha,od ružnih sjećanja,
da ostanem samo ja, svuda oko nje,
u nedogled, kao nebo, kao more,
da je prelijem nježnošću što vri u meni kao vrutak.
Ne boj se, kažem.
Volim te, kažem.
Ko nam šta može, kažem.
I osjećam se kao gospodar svijeta".

( Meša Selimović, "Tvrdjava" )

Ljubav i Čežnja

Rijetko osmijeh prelazi
preko mojih usana,
sreća na mene ne misli,
otišla pa zaspala...

U životu ko u snu
često čovjek ne misli,
koliko nešto treba mu
ne zna dok ne izgubi...

Ja znam
al mi teško priznati
da mi anđele fališ ti,
strašno fališ mi...

Sudbina piše na dlanu puteve,
mada te skrivam,
lice me odaje
i kad suze oči zamagle,
poželim tvoj zagrljaj
poželim da si kraj mene,
jer šta vrijedi ova mladost,
tuga ili radost,
bez tebe ljubavi...

Sve je isto, ali nije
i srce kucalo je prije
a sada stoji kao pokvareni sat,
ipak živjeti se mora
u atmosferi što sve je gora
jer da je moglo bilo bi drugačije...

Ove su rijeći od srca pisane
ali neće doći nikada do tebe,
kao cvijeće koje umire
još u ruci što je ubere...

(Adriana)

LJubav...ili smrt?

Voljela ga je možda i previše,
Ali znam, voljela ga je svim srcem.
U proljeće kad su pjevale ptice,
Kada je cvalo cvijeće
Maštala je o njemu,
Mislila na njegove plave oči
I pitala se dal će joj ikad doći.
U hladnu jesen kad je lišće padalo
Plakala je za njim.
Noću, kad su zvijezde sjale,
Sanjala je o njemu,
Maštala o sreći.
Voljela ga je,
A on nju nije.
Često se pitala zašto je život
Tako gorak i tužan,
Zašto su svi oko nje sretni,
A njeno srce samo za njeg bije.
A sada, kad je opet stigla jesen,
Sa sobom donijela duge kiše,
Ona plakat neće
Jer je nema više.
On je sad shvatio
Kolika je ljubav njezina bila.
Sad bi on htio vratiti vrijeme,
Vratiti njezinu tugu i boli.
Tek je sad shvatio što je prava ljubav
I kako ona boli.
Sad je shvatio
Sad, kad nje nema više
Zašto je plakala s kapima kiše,
Zašto je svoje boli krila,
Sada je shvatio
Koliko je nesretna bila.
Sada i on nju voli,
Ali ta ljubav ne vrijedi više
Jer osobu koju voli,
Nje nema više.

Ljubav je ljubav - Lažu oči moje

U tišini jutra mene obuzmu
neka tužna sjećanja
zaplakaću neki drugi put
jer danas mi to ne treba

Bez tebe srce mi je ledeno
kao u okovima
znali smo da stat će sve
kad nas jednom razdvoje

Lažu oči moje da nisu tvoje
vole te još uvijek, kao prvi put
hej, lane moje, crne kose tvoje
bez tebe nemam kud

Bez tebe srce mi je ledeno
kao u okovima
znali smo da stat će sve
kad nas jednom razdvoje

Uspomene

Postoje uspomene koje su vam drage, manje ili više.
To vam je ista stvar kao i sa knjigama.
Postoje neke koje pročitate od prve do zadnje stranice
i često im se ponovo vraćate.
A postoje i one koje su napisane
i koje ne želite nikada više da otvorite.
Neke knjige sjećanja koje u vama ne samo da bude bol...
nego mnogo više od bola....

Draga si mi kad šutiš

Draga si mi kad šutiš, jer si tako odsutna,
i čuješ me iz daljina i moj te glas ne dira.
čini mi se kao da su tvoje oči uzletjela
i cjelov da je zatvorio tvoja usta mirna.

Kako su sve stvari prepune moje duše
i puna duše moje izranjaš iz svih stvari.
Leptirice iz snova slična si mojoj duši
slična si sjetnoj riječi iz spomenara starih.

Draga si mi kad šutiš i tako si daleko
i kao da si tužan, leptiru koga slutim,
čuješ me iz daleka i moj te glas ne stiže.
Sa tvojom nijemom šutnjom pusti da i ja šutim.

Pusti da razgovaram ipak sa tvojom šutnjom,
jasna je kao svjetiljka i kao prsten blista.
Ti si poput noći, nijema i osuta zvijezdama.
Tvoja je šutnja zvijezda, tako daleka i čista.

Draga si mi kad šutiš jer si tako odsutna,
kao da si već mrtva i za tobom bih plako.
A zatim jedna riječ i jedan osmjeh samo

i radujem se, radujem što ipak nije tako.

Pablo Neruda

Kada jednom sve nestane

Kada jednom sve nestane
kada prestanu kiše
kada ne bude ni tebe ni mene
tada je jedino ostalo da se za život diše.

Kada prestanem disati
da bi na životu bila
kada ne bude imao ko da mi kaže
moja jedina .........moja mila.

Tada ću znati da sam imala nešto
što niko do sada nije
da sam imala tebe
moje najmilije.

Ljubav govori....

Ne govorim ti baš u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svjetlo u očima prije spavanja
ne govorim ti nešto nježno
i ne grlim ti dušu
ali... ovo
ti moram reći:
previše je gorkog i ljudi su grubi
pa, ako i ne govorim
još uvijek te ono najljepše
u meni
voli i ljubi...