Ljubav i Čežnja





Rijetko osmijeh prelazi
preko mojih usana,
sreća na mene ne misli,
otišla pa zaspala...

U životu ko u snu
često čovjek ne misli,
koliko nešto treba mu
ne zna dok ne izgubi...

Ja znam
al mi teško priznati
da mi anđele fališ ti,
strašno fališ mi...

Sudbina piše na dlanu puteve,
mada te skrivam,
lice me odaje
i kad suze oči zamagle,
poželim tvoj zagrljaj
poželim da si kraj mene,
jer šta vrijedi ova mladost,
tuga ili radost,
bez tebe ljubavi...

Sve je isto, ali nije
i srce kucalo je prije
a sada stoji kao pokvareni sat,
ipak živjeti se mora
u atmosferi što sve je gora
jer da je moglo bilo bi drugačije...

Ove su rijeći od srca pisane
ali neće doći nikada do tebe,
kao cvijeće koje umire
još u ruci što je ubere...

(Adriana)