Draga si mi kad šutiš, jer si tako odsutna,
i čuješ me iz daljina i moj te glas ne dira.
čini mi se kao da su tvoje oči uzletjela
i cjelov da je zatvorio tvoja usta mirna.
Kako su sve stvari prepune moje duše
i puna duše moje izranjaš iz svih stvari.
Leptirice iz snova slična si mojoj duši
slična si sjetnoj riječi iz spomenara starih.
Draga si mi kad šutiš i tako si daleko
i kao da si tužan, leptiru koga slutim,
čuješ me iz daleka i moj te glas ne stiže.
Sa tvojom nijemom šutnjom pusti da i ja šutim.
Pusti da razgovaram ipak sa tvojom šutnjom,
jasna je kao svjetiljka i kao prsten blista.
Ti si poput noći, nijema i osuta zvijezdama.
Tvoja je šutnja zvijezda, tako daleka i čista.
Draga si mi kad šutiš jer si tako odsutna,
kao da si već mrtva i za tobom bih plako.
A zatim jedna riječ i jedan osmjeh samo
i radujem se, radujem što ipak nije tako.
Pablo Neruda
