Uspomene

Postoje uspomene koje su vam drage, manje ili više.
To vam je ista stvar kao i sa knjigama.
Postoje neke koje pročitate od prve do zadnje stranice
i često im se ponovo vraćate.
A postoje i one koje su napisane
i koje ne želite nikada više da otvorite.
Neke knjige sjećanja koje u vama ne samo da bude bol...
nego mnogo više od bola....

Draga si mi kad šutiš

Draga si mi kad šutiš, jer si tako odsutna,
i čuješ me iz daljina i moj te glas ne dira.
čini mi se kao da su tvoje oči uzletjela
i cjelov da je zatvorio tvoja usta mirna.

Kako su sve stvari prepune moje duše
i puna duše moje izranjaš iz svih stvari.
Leptirice iz snova slična si mojoj duši
slična si sjetnoj riječi iz spomenara starih.

Draga si mi kad šutiš i tako si daleko
i kao da si tužan, leptiru koga slutim,
čuješ me iz daleka i moj te glas ne stiže.
Sa tvojom nijemom šutnjom pusti da i ja šutim.

Pusti da razgovaram ipak sa tvojom šutnjom,
jasna je kao svjetiljka i kao prsten blista.
Ti si poput noći, nijema i osuta zvijezdama.
Tvoja je šutnja zvijezda, tako daleka i čista.

Draga si mi kad šutiš jer si tako odsutna,
kao da si već mrtva i za tobom bih plako.
A zatim jedna riječ i jedan osmjeh samo

i radujem se, radujem što ipak nije tako.

Pablo Neruda