Ti koja imaš nevinije ruke (Vesna Parun)

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

i koja si mudra kao bezbrižnost.

Ti koja umiješ s njegova čela čitati

bolje od mene njegovu samoću,

i koja otklanjaš spore sjenke

kolebanja s njegova lica

kao što proljetni vjetar otklanja

sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce

i tvoja bedra zaustavljaju bol,

ako je tvoje ime počinak

njegovim mislima, i tvoje grlo

hladovina njegovu ležaju,

i noć tvojega glasa voćnjak

još nedodirnut olujama. 

Onda ostani pokraj njega

i budi pobožnija od sviju

koje su ga ljubile prije tebe.

Boj se jeka što se približuju

nedužnim posteljama ljubavi.

I blaga budi njegovu snu,

pod nevidljivom planinom

na rubu mora koje huči. 

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću

ožalošćene pliskavice.

Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri

neće ti učiniti zla.

I žedne zmije koje ja ukrotih

pred tobom biti će ponizne. 

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah

u noćima oštrih mrazova.

Neka te miluje dječak kojega zaštitih

od uhoda na pustom drumu.

Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah

svojim suzama. 

Ja ne dočekah naljepše doba

njegove muškosti. Njegovu plodnost

ne primih u svoja njedra

koja su pustošili pogledi

goniča stoke na sajmovima

i pohlepnih razbojnika. 

Ja neću nikad voditi za ruku

njegovu djecu. I priče

koje za njih davno pripremih

možda ću ispričati plačući

malim ubogim medvjedima

ostavljenoj crnoj šumi. 

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

budi blaga njegovu snu

koji je ostao bezazlen.

Ali mi dopusti da vidim

njegovo lice dok na njega budu

silazile nepoznate godine. 

I reci mi katkad nešto o njemu,

da ne moram pitati strance

koji mi se čude, i susjede

koji žale moju strpljivost. 

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

ostani kraj njegova uzglavlja

i budi blaga njegovu snu! 

Vrijednost jednog osmijeha

Jedan osmjeh ne košta ništa ,
a donosi mnogo.
Obogaćuje onoga koji ga prima,
a ne osiromašuje onoga koji ga daruje.
Ne traje dulje od jednog trena,
a sjećanje na nj ponekad je vječito.
Nitko nije tako bogat da bi mu osmijeh
bio nepotreban.
Nitko nije tako siromašan da ga ne bi mogao dati.
Stvara radost u kući;
potpora u poslovanju;
osjetljiv je znak dubokog prijateljstva.
Jedan osmijeh pruža odmor u umoru;
obnavlja hrabrost u malodušnosti;
pruža utjehu u žalosti;
prirodni je lijek u svakoj patnji.
Ali je dobro koje se ne može nabaviti , niti pozajmiti,
niti ukrasti; jer osmijeh vrijedi
samo u času kada se daruje.
Ako ponekad susretnete nekoga tko nam
ne uzvrati očekivani osmijeh, budite
velikodušni pa mu dajte svoj osmijeh
jer osmijeh nije nikome toliko potreban
kao onome koji ga ne zna dati drugima.
( P. Faber )